O majmunima i ljudima, 2010.
Majmun na ovim prikazima dobro
ilustrira ambivalentnost svoje simbolike: s jedne strane zatočen u kružnom
kretanju prirode, za razliku od nadmoćnog položaja čovjeka, s druge strane
okreće prema nama lice, a ne samo golu stražnjicu koje se ne srami kao Adam, i
ukazuje na znanja koja omogućuju „razračunavanje“ sa svijetom. „Umjetnost je
majmun prirode“, a majmun je imitator
čovjeka, onaj koji stoji između životinjskog carstva, nesamosvjesnog i
utopljenog u prirodni ciklus, i ljudskog carstva, carstva spoznaje o sebi i
svijetu oko sebe. Majmun je istovremeno simbol životinjske slobode, čovjeku
uskraćene nakon što je jeo sa stabla spoznaje i onog što taj kobni zalogaj
omogućuje: znanja i vještine.
O majmunima i ljudima
Il sogno
O majmunima i ljudima operira s dvije razine osjetilne spoznaje:
jedna je životinjska, bazična i neposredna, druga je posredovana, tehnički
„unaprijeđena“ lupom i gramofonom, distorzirana logikom foto-objektiva. Ona
istovremeno sugerira zapadnjački pogled na svijet: znanstveni imperativ
objektivnosti, zapravo odcjepljenje od tkiva svijeta, koje se objektivizira, i
zauzimanje nadmoćne pozicije spoznajnog subjekta. Svijet je divljina koju treba
spoznati i pripitomiti. Na rubovima renesansnog popločenja buja nepripitomljeni
„drugi“, tropska džungla i njeni divlji stanovnici…
Ana Kutleša, iz uvodnog teksta O majmunima i ljudima, Galerija SC, 2010.
Sapere (kušati, znati)
No comments:
Post a Comment