Muzika za čekanje, 2015.
Za
razliku od standardiziranih recepata dobrog raspoloženja i soft pripravaka
potrošačke kulture, radovi iz serije Muzika za čekanje zasnovani su na procesima deidealizacije i
podrivanja iluzionističkih okvira, na metodama udvajanja vizualnih kodova i
kontrastiranja stvarnosnih razina u kojima je zavodljivu ikonografiju nemoguće
razdvojiti od psihotičnog efekta. Omamljivanje čula izloženo je kao drugo ime
za uvjetovanje percepcijskih i spoznajnih procesa. Raspuhuje se maglovita
retorika sladunjavih emocija. Iza poravnavajućih reality-paravana
navire životna uprljanost, tenzije, podrhtavanja,neprimjerene primisli
i želje... Kako Rosa Menkman piše o estetici glitcha, u
analognim medijima bliskoj statusu smetnje ili šuma kao remetećeg viška, Kada
je navodno transparentno sučelje oštećeno, promatrač se suočava sa prazninom
značenja..,[3] s pukotinom u naoko uređenom redu stvari
koja priziva potrebu za otklanjanjem. Ali i neopoziv moment sumnje u
samorazumljivost pravila igre.
Ksenija Orelj, iz uvodnog tektsa Hold Music (Ostanite na vezi)
