Muzika za čekanje, 2015.

   

Za razliku od standardiziranih recepata dobrog raspoloženja i soft pripravaka potrošačke kulture, radovi iz serije Muzika za čekanje zasnovani su na procesima deidealizacije i podrivanja iluzionističkih okvira, na metodama udvajanja vizualnih kodova i kontrastiranja stvarnosnih razina u kojima je zavodljivu ikonografiju nemoguće razdvojiti od psihotičnog efekta. Omamljivanje čula izloženo je kao drugo ime za uvjetovanje percepcijskih i spoznajnih procesa. Raspuhuje se maglovita retorika sladunjavih emocija. Iza poravnavajućih reality-paravana navire životna uprljanost, tenzije, podrhtavanja,neprimjerene primisli i želje... Kako Rosa Menkman piše o estetici glitcha, u analognim medijima bliskoj statusu smetnje ili šuma kao remetećeg viška, Kada je navodno transparentno sučelje oštećeno, promatrač se suočava sa prazninom značenja..,[3] s pukotinom u naoko uređenom redu stvari koja priziva potrebu za otklanjanjem. Ali i neopoziv moment sumnje u samorazumljivost pravila igre.

[3] Usp., http://networkcultures.org/_uploads/NN%234_RosaMenkman.pdf

Ksenija Orelj, iz uvodnog tektsa Hold Music (Ostanite na vezi)